Bakar

Bakar je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Cu, atomski (redni) broj mu je 29, a atomska masa mu iznosi 63,546(3).
Prijelazni je metal, element 11. skupine PSE. Kuprat je naziv za bakar u anionskom kompleksu. Protonski broj mu je 29. Gustoća 8,94 g cm-3.
Elementarni bakar je metal sjajne svijetle crvenkaste specifične boje, kubične plošno centrirane kristalne rešetke. Nije polimorfan. U čistom stanju relativno je mekan, ali vrlo žilav i rastezljiv /savitljiv/. Lako se kuje, valja (na hladno i vruće) i izvlači u vrlo tanke žice. Može se meko i tvrdo lemiti i zavarivati. Otporan je na koroziju. U prirodi se nalazi u malim količinama samorodan, kao smjesa dvaju stabilnih izotopa, 63Cu i 65Cu. Najčešće rude bakra su: halkopirit (CuFeS2), halkozin (Cu2S) i kuprit (Cu2O). Na Zemljinoj površini se najčešće pojavljuje kao plavi azurit, zeleni malahit ili kao crvena stijena. Bakar je relativno postojan na zraku, a izlaganjem utjecaju atmosferilija dobiva zeleno-bijelu patinu (malahit) koja ga štiti od daljnje oksidacije.
U građevinarstvu se i danas bakar i njegove legure rabe za izradu velikih pokrova koji zbog svojstava bakrene patine, imaju veliku trajnost i specifičan izgled (dekorativna svrha). Najznačajnija uporaba bakra temelji se na njegovoj izvanrednoj električnoj vodljivosti i zato ima vrlo široku primjenu u elektrotehnici (elektronici). Poslije srebra najbolji je vodič elektriciteta, stoga se više od 50% današnjeg proizvedenog bakra upotrebljava u industriji kablova.
Osim što ima naročito veliku električnu provodnost (i kao krutina i kao taljevina), visoka toplinska provodnost osigurava mu široku primjenu i u izradi izmjenjivača topline (grijača, uparivača, cijevi za vodu i plin ...).

Aluminij

Aluminij je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Al, atomski (redni) broj mu je 13, a atomska masa mu iznosi 26,9815386(13). Aluminat je naziv za aluminij u anionskom kompleksu. Glinik je stari hrvatski naziv za aluminij.
Osnovna svojstva
Srebrno-bijeli sjajan metalni element koji pripada grupi 3 (prije IIIB) periodnog sustava elemenata.
Aluminij je premeka, krta i žilava kovina male gustoće i jako rastezljiva. Otporan je na djelovanje atmosferskih plinova, nekih kiselina i koroziju. Dobar je vodič topline i elektriciteta. Aluminij je je treći najobilniji element u zemljinoj kori (8,1% težinski), iza kisika i silicija. Usprkos tome, nije bio izoliran u elementarnom stanju sve do 1825. godine (H. C. Orsted). Talište mu je pri 660 °C, a vrelište pri 2519 °C. Sam metal je jako reaktivan, ali je zaštićen tankim prozirnim slojem oksida, koji brzo nastaje na zraku. Aluminij i njegov oksid su amfoterni.
Recikliranje
Danas se u Europi reciklira 42 % aluminija korištenog u limenkama, 85% aluminija korištenog u građevinskim materijalima i 95 % aluminija korištenog u prevoznim sredstvima. Na kraju 20. stoljeća omjer aluminija proizvedenog iz glinice i recikliranog aluminija iznostio je 3:1.

Željezo

Željezo je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Fe, atomski (redni) broj mu je 26, a atomska masa mu iznosi 55,845(2)?. Simbol Fe dolazi od ferrum, latinskog naziva za željezo. Ferat je naziv za željezo u anionskom kompleksu. Telursko željezo je naziv za elementarno željezo, koje je nastalo u Zemljinoj kori. Željezo, kad je potpuno čisto, srebrnkastog je sjaja i mekano. Poznato je od pradavnih vremena, a danas sigurno najvažniji tehnički metal koji se upotrebljava na mnogo načina. Najvažnije je od svih metala i uglavnom se koristi kao čelik, u kojem ima ugljika (do 2,06%).
Željezo hrđa na vlažnom zraku i otapa se u razrijeđenim kiselinama. Željezo je prijelazni metal 8. skupine periodnog sustava elemenata. Željezo u prirodi najčešće dolazi kao mineral magnetit. Kristalizira u obliku crnih kubičnih kristala. U Zemljinoj kori najrasprostranjeniji metalni element i po masenom udjelu odmah je iza aluminija. U Zemljinoj kori udio je željeza oko 5%, a u cijeloj Zemlji se računa da je 37%. Najdublja unutrašnjost Zemlje se pretežno od njega i sastoji. Koncentracija željeza u morima je vrlo mala (oko 4×10-3 ppm).
Elementarno željezo se u prirodi nalazi samo kao meteorno, dospjelo na zemlju iz Svemira i telurno prisutno u Zemljinoj kori od iskonskih vremena. Prisutnost željeza utvrđena je i u sastavu Sunca, Mjesečevim stijenama i drugim nebeskim tijelima gdje ga ima oko 14,3%, kako svjedoče meteoriti pali na Zemlju od kojih se polovina sastoji pretežno od željeza. Na površini Zemlje prirodno željezo je samo izuzetno u elementarnom stanju (telurno željezo na otoku Disko, zapadno od Grenlanda).

Inox

Inox je nehrđajući čelik i zbog svog kemijskog sastava ima povečanu otpornost na koroziju. Može doći do različitog korozijskog ponašanja, do interkristalne ili pukotinske korozije. Zbog toga se provodi na inoxu proces kemijskog pranja i pasivacije. Inox je kvalitetan i zdrav materijal za okoliš. Upotrebljava se za kućanstvo, brodogradnju, ograde. Dodavanjem kroma nisko ugljićnom čeliku dolazi do otpornosti na korziju. Čelik može u sebi sadržavati i nikal, ugljik, mobilden i titan.
Nehrđajući čelik ili korozijski postojani čelik je slitina željeza i najmanje 10,5 % kroma (moderni nehrđajući čelici sadrže i do 30% kroma), za razliku od običnog čelika koji brzo oksidira na zraku (oksid je crvene boje) ako nije na neki zaštićen od korozije. Osim legiranja s najmanje 10,5% kroma, da bi čelik bio korozijski postojan (pasivan), mora biti ispunjen još jedan uvjet, a to je postojanje homogene monofazne feritne, austenitne ili martenzitne mikrostrukture, radi izbjegavanja opasnosti od nastanka područja s različitim elektropotencijalom od potencijala osnovne mase.
Pored kroma postojanost prema koroziji povećava se dodatkom nikla. Kombinacijom legiranja kromom i niklom razvijeni su čelici tipa 18/8 (18% Cr i 8% Ni), s austenitnom mikrostrukturom koji su otporni na djelovanje kiselina. Legiranje molibdenom omogućava lakše pasiviziranje, te poboljšava korozijsku postojanost i otpornost na jamičastu koroziju Cr-Ni čelika. Legiranjem jakim karbidotvorcima (npr. titanij, niobij) omogućava se izbjegavanje pojave interkristalne korozije. Općenito vrijedi da skupina korozijski postojanih čelika mora sadržavati: [1] feritotvorce: krom, silicij, aluminij, molibden, niobij, titanij, vanadij; austenitotvorce: nikal, mangan, bakar, (kobalt), dušik.